Ja imam problem sa blagajnicama i tajnicama. Točka.
Jučer sam tako, sa plaćenom robom, na izlazu iz dućana svirala ko da sam ukrala Gućijeve cipele sa zlatnim potplatom. Mislim da bi se manje ljudi okrenilo u mom smjeru da sam vikala Allahu Akbar. I onda najgluplja panična reakcija "Nisam ništa ukrala. Stvarno. Evo pregledjate me." Vraže, koliko ja oglupim u stresnim situacijama. Neki ljudi kažu da u stresnim situacijama reagiraju odlično, ja uglavnom šutim na te komentare. Sve su to nemili događaji koje sam smistila u kutak sjećanja i trudim se na Delete, međutim kada doživite takvu traumu ne ide to samo tako hop na Delete. Ostade na Save. Tako sam nedavno naletila na jednu tajnicu. E sada, malo da objasnim, ja sam tajnica jelte. Uvik se pitam kako se druge tajnice ponašaju, ne u smislu konkurencije već ono jesam li ljubazna i komunikativna. I tako zvonim ja na portafon jedne zaista ugledne i poznate firme. -Koj? Well well ovo postade jedna rič. Iz "Tko je" u "Koj". Nije vam ovo sibilarizacija k,g,h u c,z,s o ne, ne ovo je potpuno nova glasovna promjena. Ako vas zanima više samo prođite tunel Sveti Rok prema zaleđu. -Brizanac, imam sastanak u 11 sati. -Guraj! Guraj, kako bi bilo Naprijed? A srce mi veliko ko kuća, iščekivanje da ugledam tu spodobu mi je ispunilo srce neviđenom srićom ko kad čekam da se muž vrati iz dućana a otiša je po sladoled. Pita me je koji da kupi a ja sam rekla "Ti izaberi". Ovo je ravno situaciji kad čekam da vidim koji je sladoled izabra. Uglavnom to bude vanilija, a ja volim čokoladu pa mu ostatak dana kvocam da me ne voli i da su to sitnice po kojima se to jednostavno vidi. Jer žena zna i gotovo. Iščekivanje je bilo tog tipa. I tako ugledam ja Nju D Tajnicu, u japankama, točnije Ipanemicama koje većina nosi na plažu je su za to uglavnom i predviđene, traperice i bila pamučna majica. Zaintrigiralo me na tren u čemu onda ide na plažu? Problem je što sam ja vizualni tip pa mi u sekundi prođoše kroz glavu one plastične sandale, hit 90ih, imate sigurno bar jednog roditelja koji ih je nosija na plaži, a ako ste sriće ko ja, i mater i ćaća su ih nosili. I gledam ja nju a na vrhu jezika mi ostade "Gospe ti sinjske oklen si ti ispala." Spodobo. Odmjeri ona mene od glave do pete, kao da smo se potiho onjušile ko iste struke. Odvede me u ured i zaključi naš razgovor "Izvol'. Tu sačekaj." Ako triba čekat ću ja cili dan samo mi ostav' vrata otvor'na da čujen kako pričaš s ostalin strankama, pardon strankamin.
0 Comments
|