Uzmem pinjur i odem u kvart tražiti što ću nabosti.
Koliko god je ovaj naš gluten fraj stil života jednostavno obavezan radi zdravlja, ne radi hira i pomodarstva kako ostali misle, apsolutno odbijam pomisliti da sam ja jedina koja se uvukla u objašnjavanje, rasprave i na kraju došla doma i vikala na muža. Jer šta ćeš kada te svi napizde, krivca ne moš' naći a muž je kraj tebe. A moj muž je grdosija od 2 metra i 110 kila. Pa ti imaj hrabrosti vikati! Moje gluten fraj objašnjavanje je išlo u više faza: 1. Na samom početku kada sam mislila da sam otkrila toplu vodu. Nije bilo živuće duše u mojoj okolini kojoj nisam tupila o važnosti prehrane bez glutena, unosa dobrih masnoća, štetnosti biljnih ulja, margarina i žitarica. Mrko i poprijeko sam gledala sve pekare, misleći kako time odražavam svoj buntovni gluten fraj stil života. Deklaracije su se čitale po više puta a otrcano "U svemu ima glutena". nije mi dosadilo još neko vrime. 2. Druga faza je došla ko mamurluk poslije pijanstva. Znaš da je ok ono što radiš ali imaš problem sa kombiniranjem namirnica. Ushićenje oko juhe od bundeve polako splašnjava a počinjem intenzivno razmišljati o pilećoj juhi sa šakom onih zvjezdica. Ili slova!! Joj slova, ko nije papa juhu sa slovima! U pijatu sam slagala stotine kombinacija imena simpatija. A ja sam bila zaljubljive prirode. Fatalnu ljubav sam imala u prosjeku jednom mjesečno. Zato se juha kuvala na litre. A još kada je mater kupila express lonac! Dok nije eksplodira i napunija cilu kuhinju važolima. Jebalte danima smo skupljali važole sa zidova ko sekta. Ćaća se smija samo kada mama nije bila prisutna, inače je zadržava ozbiljno lice i tvrdija kako express lonac ima tvorničku grešku. Bez obzira što je mater otvarala lonac pod pritiskom. I bija je njemački lonac. Mdaj, tvornička greška kod Švaba? 3. Ova faza je bila značajna. Ovdje sam se poprilično otrijeznila. -Ne jedeš gluten? -Ne - ohoo nema više u širinu zašto. Čisti, kratki odgovor. Rez. -A što jedeš? -Sve ostalo.-otkucaji mi se podižu za 10 jer osjećam slijed pitanja. -A crni kruh? -Ne- otkucaji rastu za dodatnih 5. -A peciva? da, jedem peciva jer peciva nemaju veze sa brašnom, ona se rade od vilinske prašine. -Ne -Sigurno jedeš palentu.- nije izgledalo kao upitna rečenica. -Ne, žitarice isto ne. Slijedi šok i razgoračene ili skupljene oči, ovisi čemu je osoba sklona. -Ma niti rižu? -Niti rižu. Pomalo me mjeri, nisam baš mrvica pa se čudi, pokušat će, upornošću, naći moju slabu točku. Moguće je da dođe do češkanja kose uslijed zbunjenosti ili odmahivanja glavom da kupi vrime za smišljanje idućeg trik pitanja. -A što jedeš? -Meso, povrće, voće, riba ,jaja, gljive. -Ja to ne bi mogla. -Nije te nitko ni tražio.- kad već pitaš -Ma ne samo kažem, ja ti se divim. Well, ja se divim ljudima koji pobijede tešku bolest. Ljudima koji oplove svijet u jedrilici, onima koji sve prodaju i odluče putovati svitom, onima koji se bude nasmijani i uveseljavaju druge. Divim se svima majkama i ženama, svima radnicama u Konzumu koje rade za 2000 kn pa se svejedno nasmiju kada ulazim u dućan i pitaju me "Susjeda kako si?" jer da ja radim tamo držla bi elektrošoker ispod blagajne. 4. E ovdje već dolazi do nasilnog ulaženja u osobni prostor. Ako išta cijenim to je osobni prostor. Ne unosi mi se u facu, ne nutkaj me, ne sili me, pusti me na miru ko ja tebe i poštuj to. Iš! Kad tad ste se našli na večeri sa gluteniziranim ljudima. Bilo fešta, pričest, krizma, krštenje, negdi ste se našli. -Probaj kolač. Oooo vrijeme objašnjavanja je daleka prošlost. Sada se pokušavam stopiti s okolinom i odjednom postajem vjernik zazivanjem svih svetaca za koje znam, poneke i izmislim i moljakam da niko ništa ne primjeti. -Neću ma nisam gladna.-yea right. Samo da izbjegnem raspravu. Samo da izbjegnem raspravu. Nemoj misliti na torticu. Nemoj misliti na torticu. -Lipa ti je frizura-bacam kontru iako na glavi ima košnicu za pčele a ispucali vrhovi sežu do korijena al rekla bi bilo što da skrenem temu, čak bi očajnički pokušala i sa "Smanjila sam cice." Ali moja izjava pada na pod i osuši se ko kap vode u Sahari. -Ma da nisi gladna? Aj probaj jedan kolač. Vidim ja di ovo vodi. -Neću, ne idem brašno. Nakon identičnog razgovora kao iz faze 3. ovdje dolazi i do proširenja. -Ajd neće ti ništa biti od jednog kolača. -Oće. -Ma glupost. Samo ti probaj. Znaš, u pravom receptu ide 6 jaja, ja sam stavila 8. Kaže susjeda Manda da je ovo definitivno bolji recept od Janjinog. Ovo je možda bilo i usmjereno na činjenicu da su muž od moje sugovornice i Janja imali avanturicu pa je došlo do rata receptima i kolačima. I jajima. Dva su bila viška zasigurno. 5. Ovo je faza u kojoj okolina poštuje naš stil života! -Sandrice probaj ovaj kolač, nema brašna. Ja poila ko da me crni vrag goni. Sutradan, sa potkožnim prištom veličine baby orasa, pitam jel bilo brašna možda u tim kolačima. -Ma nije puno, samo žlica. -Vidim fokusira se na nešto, pa upita s gađenjem -Nego što ti je to na čelu?
19 Comments
|